Manja slova Veća slova RSS
>

Dječačke snove sa Kapina Polja pretače u javu -POBJEDA, 13. JANUAR 2014.

Dječačke snove sa Kapina Polja pretače u javu -POBJEDA, 13. JANUAR 2014.
Datum objave: 13.01.2014 11:33 | Autor: mod

Ispis Štampaj stranicu


Aleksandar Simonović  jedan je od onih mladića koji se veoma rano odlučio na školovanje u inostranstvu, koji je daleko od svog toplog doma u Nikšiću, ali i kome je Crna Gora ukazala povjerenje, a on se trudi da ga maksimalno opravda i vrati joj se.Taj skromni 24-godišnji Nikšićanin dogodine se vraća toplom porodičnom gnijezdu i domovini kao potporučnik, vazduhoplovni inženjer, školovan na Ikaronu, jednoj od deset naprestižnijih vojnih akademija svijeta.

Utisci

Zatekli smo ga ovih dana s drugarima, na kratkom, ali više nego zasluženom odmoru u rodnom gradu. Pun je utisaka, a kao da ne želi mnogo da priča.

 -Već četiri godine sam u Atini. Prijavio sam se na konkurs Ministarstva odbrane Crne Gore, prošao fizičke provjere, test inteligencije, poznavanja engleskoj jezika, pa u Grčkoj zdravstvene provjere, slične testove.Tada sam shvatio da me, kao i moje kolege, očekuje godina učenja grčkog jezika, matematike, fizike, kao i da sve to prati osnovna vojna obuka na kopnenoj akademiji Evelpidon počinje priču Aleksandar Simonović. Priču, koja bi se mogla nazvati i njegovim snovima, ali u kojoj je on glavni junak, onaj od koga isključivo zavisi da li će se sve pretočiti u javu.

-Upisao sam sljedeće godine vazduhoplovnu akademiju, s vršanjicima iz Grčke, Jordana, Sirije, Libije, Nigerije, Zimbabvea. Nažalost, mnogi nijesu prošli. Iz Crne Gore ostali smo nas dvojica, Erdan Kunjić iz Berana i ja. Na trećoj godini sam, kad završim biću vazduhoplovni inženjer, a moj prijatelj Kunjić, koji je u starijoj generaciji, pilot kaže Simonović, dodajući da su osnovne karakteristike njegovog školovanja izučavanje avionautike i aviomehanike.

Obuka

Iz pripovijedanja buduće uzdanice crnogorskog vazduhoplvstva moglo bi se naslutiti da je disciplina na akademiji u Atini spartanska. Simonović kaže da je stroga vojna obuka, da imaju vrlo malo slobodnog vremena, svega sat i po dnevno, ali da i to „potroše“ na učenje.

-Vikendom smo slobodni, ako nijesmo kažnjeni ili na straži. Stalno smo u najjačoj fizičkoj formi. Treća godina u mom školovanju je najteža, a imam više od 80 ispita za četiri godine. Tamo je sve sjajno isprogramirano, ispiti se ne mogu prenositi, ne može se obnavljati godina, prisustvo je obavezno na više od 75 odsto predavanja, u godini ne možeš imati više od 60 slobodnih dana, računajući zimski, ljetnji i proljećni raspust i sve eventualne bolesti. Ipak, ne kajem se što sam odabrao ovaj poziv. Naprotiv. Vratiću se u Crnu Goru kao potporučnik. Znam, čeka me preobuka u Golubovcima, jer mi ovdje imamo helikoptere kaže Aleksandar Simonović koji se u Atini školuje po NATO standardima. Na pitanje kako se snašao u velikom gradu, kad već nije znao jezik, gdje sad provode crnogorski pitomci to malo slobodnog vremena koje imaju. Simonović uzvraća:

Prve godine sam intenzivno učio jezik. Nije bilo teško, imali smo predavače koji su govorili našim jezikom, pa i da kažem drugačije zar je bitno, jer u Grčku sam otišao da se školujem. Sad je lakše, bar što se tiče jezika, a nas dvojica Crnogoraca smo iznajmili stan i vikend provodimo zajedno, uskoro će nam se pridružiti i jedan potporučnik iz Pljevalja, koji je u Atini na specijalizaciji. Radnim danima smo na akademiji, a preostala dva dana u svom kutku. Ne osjećamo se usamljeno, u stalnoj smo komunikaciji s Ministarstvom odbrane Crne Gore, od njih redovno dobijamo stipendiju, ona nam je dovoljna da pokrijemo troškove. Na prvoj godini smo imali i stipendiju Grčke kaže Simonović.

Ratko Perošević pilotska porodica

Aleksandar je izdanak pilotske porodice, jedne od najpoznatijih, ne samo u Nikšiću i Crnoj Gori, već mnogo šire. Prije nego je pošao na školovanje u Grčku mogao se i sam pohvaliti samostalnim letom, prošao je obuku na Kapinom Polju.

Od rođenja sam član Aero kluba Nikšić, jer moj otac Duško je pilot, a njegov stric Dragutin-Sjaro godinama je letio na JATovim avionima. Moj stric Željko je bio pilot, a danas je Dragutinov sin Slobodan na „Boingu 737“. Nije ni ujčevina mog oca mnogo uzmakla.

Duškov ujak Milinko-Mićo Delić, pa i njegovi sinovi Andrej i Vojkan, svi su u civilnom vazduhoplovstvu. Ne znam šta bi se to moglo očekivati da postanem, a da nema veze s nebom i letjenjem pita se ambiciozni Aleksandar Simonović.

Istrcali maraton u Atini nosea crnogorsku zastavu

Aleksandar Simonović i njegov zemljak Erdan Kunjić minulog novembra trčali su čuveni atinski maraton. Istrčali su 42,5 kilome tara i to noseći zajedno crnogorsku zastavu.

-Prvi put smo trčali maraton, bio je izazov. I velika čast nositi dvo glavog zlatnog orla na crvenoj svili. I prošle i pretprošle godine su trčali dvojica Crnogoraca, potporučnik Drobnjak i Knežević. Inače, igram košarku za ekipu Vazduhoplovne akademije Ikaron, potporučnik Drobnjak je na svim atletskim takmičenjima vojnih akademija pobijedio, pod punom ratnom opremom. On nastupa za jedan fudbalski klub iz Atine - priča Simonović i dodaje:

-Nije da se hvalimo, ali fizički smo mnogo spremniji od Grka. Uva žavaju nas tamo svi, valjda zbog toga što su se na tim akademi-jama već školovali Crnogorci koji su došli sa završenom vojnom gimnazijom. Oni su „probili led“, pa nas izuzetno cijene, ali i mi se trudimo da opravdamo to i predstavljamo Crnu Goru u najljepšem svijetlu - kaže Aleksandar Simonović.